Reforma monaštva i prvi cisterciti

Kako su prolazila stoljeća slobodnog kršćanstva mnogi su monaški samostani postajali veliki i često vrlo bogati i moćni. Uz materijalno bogatstvo nerijetko se javljala i moralna izopačenost pa su pojedini samostani postajali legla razvrata i sablazni. Takav način života i materijalno blagostanje narušavali su prvotni monaški ideal koji je sv. Benedikt zamislio u svome Pravilu. Uslijedila su nastojanja da se reformira benediktinski red i vrati svojim izvorima.
Najuspješnija od tih nastojanja krenula su iz velike opatije Cluny (utemeljene 910.) Nastojanja su prihvatili mnogi europski samostani što je, na kraju, obuhvatilo oko 1200 opatija. Dva najvažnija postignuća te reforme bili su: centralizacija pod poglavarstvom opatije Cluny i velike promjene u liturgiji i pjevanju Službe Božje (Časoslova).
Unatoč postignutim reformama ipak je sve ponovno vodilo daljnjem izopačavanju monaškog života. Opatija Cluny te samostani obuhvaćeni reformom postali su nevjerojatno moćni i utjecajni. Svečane molitve i gozbe s plemstvom oduzimale su monasima gotovo cijeli dan, a vremena i mjesta za kontemplaciju i tjelesni rad gotovo da i nije bilo. Ubrzo su se ponovno javili određeni pokreti koji su pokušavali vratiti monaštvo tradiciji i prvotnoj jednostavnosti.
Važna reforma započela je 1098. osnivanjem samostana Cîtaux. Taj samostan utemeljili su monasi iz opatije Molesme. Sv. Robert, opat Molesmea, vodio je novu fundaciju i postao superiorom novog samostana. Nekim se monasima život u Cîteauxu nije svidio, pa su se vratili u svoju matičnu opatiju Molesme. Crkvene vlasti iz Rima zatražile su da se i opat Robert vrati u Molesme, a poslije njegova odlaska preostali su monasi za novog opata izabrali monaha Alberica. Nakon njegove smrti 1109. Stjepan Harding, porijeklom Englez, postao je treći opat Cîteauxa. Cistercitski red (lat. O. Cist.) tu trojicu opata slavi kao svoje osnivače, a ne, kako se to često pogrešno misli, sv. Bernarda iz Clairvauxa. Latinska riječ za Cîteaux je Cistercium, a samostani koji su prihvatili tu reformu, nazivaju se cistercitskim samostanima. Nova se zajednica stalno obogaćivala velikim brojem novih članova. Među njima je bio i mladi plemić Bernard od Fontainesa (rođ. 1091.) koji je sa skupinom od 13 prijatelja 1112. godine ušao u Cîteaux. Taj je samostan ubrzo toliko napredovao da je bio sposoban osnivati nove samostane. Bernard je bio poslan kao prvi opat u novu fundaciju nazvanu Clairvaux, 120 km od Cîteauxa.
Bernard je bio veliki čovjek molitve, duhovni pisac i glasoviti propovjednik. Crkva ga smatra svojim naučiteljem. Bio je duhovni savjetnik mnogim papama i kraljevima. Jedan od njegovih monaha iz Clairvauxa bio je izabran za papu Eugena III. U to su se vrijeme vodile borbe oko papinstva pa je njegov izbor još više ojačao položaj cistercita i njihove reforme. Predvođeni sv. Bernardom iz Clairvauxa cisterciti su se ubrzo proširili Europom tako da ih je do kraja 13. stoljeća bilo više od 700. Clairvaux je osnovao brojne samostane po cijeloj Europi, pa tako i na našim prostorima. Bernard je umro 1153. godine. Cistercitska je obnova ponovno istaknula šutnju, siromaštvo, tjelesni rad i kontemplaciju kao važne monaške ideale koji su s vremenom u mnogim samostanima bili obezvrijeđeni.