Cisterciti u Hrvatskoj

U Hrvatsku su prvi cisterciti došli na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. iz francuske opatije Clairvaux, a prva i najveća cistercitska opatija, osnovana 1205., bila je u Topuskom. Portal stare samostanske crkve u Topuskom jedan je od arhitektonskih ostataka cistercitske prisutnosti na ovim prostorima. Njihove opatije bile su još: Kutjevo, Sv. Križ pokraj Senja, Kostanjevica, Podborje kod Daruvara, Sv. Helena kraj Samobora, Petrovaradin i Zagreb (uz današnju crkvu Sv. Marije na Dolcu). Na prostoru bivše države zapisi spominju oko 20 samostana sa 6 ili 7 opatija (Stična u Sloveniji, Vetrinj kraj Celovca, Bar itd.) Pojedini izvori navode kako su postojali samostani i u Istri, a cistercitkinje su imale svoje samostane u Kloštru Ivaniću i (bivšem) otoku sv. Jakova kraj Zagreba. Napredak samostana velikim je dijelom počivao na razvoju poljoprivrede. Sredinom 16. stoljeća, zbog prodora Turaka i vladarskih sukoba, cisterciti nestaju iz naših krajeva. Od hrvatskih cistercita najpoznatiji je Dubrovčanin Juraj Kružić, opat i trebinjski biskup. Jedan od posljednjih hrvatskih cistercita bio je Stjepan Teplotz (1877. †) koji je bio profesor na bogosloviji u Pragu. Austrijska cistercitska opatija Wettingen – Mehrerau iz Bergenza utemeljila je 1982. u Jastrebarskom pokraj Zagreba cistercitski samostan (priorat) koji je smješten u bivšem dominikanskom, a potom franjevačkom samostanu. Za ponovni dolazak cistercita u Hrvatsku zaslužni su pokojni kardinal Franjo Šeper i o. Bruno Trusić, sadašnji prior samostana.  2005. godine bila je svečana proslava 800. obljetnice dolaska cistercita u Hrvatsku.